ZA DAN GRADA 8.12.2015
 7.12.2015.    Evica
VOLJENI MOJ GRADE,


GRADIŠKO MOJA NOVA!


Zora što te iz sna budi,

što ti rosom svako jutro ulice ljubi,

Sunce što te grije, što ti zelene grane usnama dodiruje,

Ruke slikara što ti ljepotu rišu, priče pjesnika što o tebi pišu,

Svih ljudi što uranjaju u srce tvoje, želja je ista:

Da ne budeš sjena,  zabačena pjesma zaboravljena,

Već nama ponos i dika,

Draga naša Nova Gradiška.

 

Moj prvi plač, u tebi se razlio,

Moj prvi korak, na tvom je tlu tragove ostavio,

Gradiško moja Nova, zavičaju djetinjih snova!

U albumu tvog trajanja, moja su sjećanja.

U prolaznosti godina, mladost istočena.

Isprepletenih ruku, ti i ja, grade moj,

Ljubavi u srcu brižno čuvana,

Ne damo se rukama zaborava.

 

Grade moj ljubljeni, prostirko divnih uspomena!

Hrabri me brižnost svete Terezije Avilske,

Dok srcem zaštitnice, nad tobom bdije.

I bezgrješne Djevice Marije

Što svakodnevno na  molitvu zovu,

 Na MIR za Gradišku moju Novu!

 

U danima kad su te razarali, moje srce je pjevalo:

 Nova Gradiška će živjeti i poslije Domovinskog rata,

Neće je uništiti, ni tisuće granata.

Nova Gradiška će biti, za nas uvijek ista,

Jer se za nju bori, tisuće gardista…

 

Ispod zelenog Psunja, uljuljana pjesmom trava,

U naručju Slavonije, Nova Gradiška spava!

Grade moj ljubljeni, Gradiško moja Nova,

Pjesma si mnogih srca što negdje drugdje se bude,

Što mislima i molitvom, svoj grad ljube…

I oni daleki, i mi bliski, u ljubavi smo tebi odani,

Jer ti si u srcima svih ljudi, ti si grad postojani!

 

Kad danas sunce pođe domu svome,

Kad zvijezde upale fenjere zlatne,

Bit ćeš staza koraku mome

Što ulicama šeće u sate kasne.

I bit ćeš pjesma davno satkana u molitvi ne zaborava.

Jer, Nova Gradiška opet živi, ozelenio je park,

Svanulo novo je Sunce, toplo, na svaki prag…

Nova Gradiška opet živi, sa zvonika zvoni na Mir,

Srušili ga – uspjeli nisu, zlotvori!   
objavljeno FB Pisci i književnost
 30.11.2015.    Evica
Božić je

najsjajnija zvijezda koja svake godine

stiže u naša srca.

I stoljetnim tragovima svoje ljubavi

iznova oživi Isusovo rođenje u nama.


Božić je

najdragocjeniji dar u kojem se Isus

cijelim svojim bićem predaje svima,

korača uz nas, hrabri nas i bodri, 

tražeći ono najbolje u nama, našu dobrotu

kojom ćemo duhovno nahraniti nečije prazno srce.


Božić je

prekrasna svjetiljka Marijine nježnosti

kojom nam obasjava put do Svoga Sina.

Kad  pokucamo plahi i ranjivi na Njegova vrata,

čudesno Srce Isusa, ljubavlju za nas kuca.


Božić je

pjesma radosti koja se izvija iz naših srca,

Osmijeh kojeg darujemo svima oko sebe,

Dobrota koja nam sja na licima,

Nježnost koju poklanjamo prijateljima,

Suza radosnica zbog svih koji nose Isusa u sebi.


Božić je

svaki dan u kojem učinimo nešto dobro.

Svaki dan u kojem odvojimo maleni trenutak

za osamljene, izgubljene, napuštene,

 za ljude bez ljubavi!


Božić je

kad ti srce radosno treperi dijeleći sebe drugima.
NA KRAJU DANA
 3.10.2015.    Evica
Zatrpana treperavom
svjetlošću
kreštave tmine
Uronjena na krilima
znakovitih krugova
ploveće mjesečine
Podatna svilenim 
rukama 
tamnokose noći
Prepuštena nevidljivim
čuvarima snova
Iskrim
samotnim puteljcima
sutona
Sljubljena u raskoši
tvojih
baršunastih koraka
GOSPI
 16.8.2015.    Evica
Izlila sam sebe
kroz molitve Tvoje
Pustila dugu 
da iznad mene cvijeta
Milost Tvoja
otvorila mi vrata
Ni kucati ne moram
Ti me razumiješ
Spuštam srce
na pladnju
blagosti Tvoje
Ispred mojih koraka
dvorac ljubavi
Ti za mene
sagradila si
Prosjak
 22.7.2015.    Evica
Proglašena je za najbolju pjesmu na Međunarodnom natječaju poezije u Subotici.

PROSJAK

Na ispruženom dlanu
naboranih ruku
samo se sunce
smiješi
Nema tragova
nježne dobrote
ostavljenih emocija
bogatih prolaznika
koji baš uvijek ne vide
ispruženi dlan
U očima istrošenih čežnji
mirno putuje
vrijeme
Samo ponekad zatreperi
neki zakašnjeli sjaj
iz nekih boljih dana
I sjeti se prosjak
raskošnih zastora
lijepog života
kad ljudi su bili
samo ljudi
a ne sjene
bez srca i duše 
što danas prolaze
ne  ostavljajući ni trun
dobrote
na ispruženom dlanu
naboranih ruku     
 
© Evica Kraljić 2002-2024. Sva prava pridržana.