
Nikada ne hodam u tvojim snovima
po rubovima bijelih balkona
Niti prostirem tvrdoglavo zrnca ljutnje
po njima
Straše me treštave munje iza čijeg su
bljeska skrivene naše zajedničke zvijezde
Ne mogu ih doseći očima niti ih pretakati
u mislima premda nikakve koristi
od njihove ustajalosti
U kriškama sočne naranče koju dijelimo
zalogajima sitosti osjeća se gorčina
nedozrelih strasti i samo zbog toga svoju
krišku sočne naranče bacam na bijeli
plašt paukove mreže koja sjaji
kapljicama rose usidrena između
dviju tamnocrvenih ruža
Pokušavam prodrijeti u tvoje ranjive
oči i barem na trenutak ukrasti
smisao sreće koja zaiskri svaki put
kad nam se pogledi sudare i poput
bljeska munje tog trena izbace iz
svojih tajnih korita vatrene strijele
čiji oganj teče sve do dubina
naših zatvorenih srdaca koja se od
uzavrele topline brzo otvaraju
upijajući svaki trenutak stvarnosti
Da bi ta slika imala trajno
značenje brzo sam shvatila kako
ću od noćas hodati u tvojim snovima
po rubovima bijelih balkona
Makar tvrdoglavo prostirala zrnca
ljutnje po njima bit ću s tobom
uronjena u zajedničke snove