Maleni tračak topline

Nije bilo sunca toga dana
sakrili ga oblaci u potkrovlju
svojih bijelih zastora
Valjda zbog dodira hladnog vjetra
na razigranim granama
osjećala sam se izgubljenom
A trebao mi je samo maleni tračak
topline gdje bih ispod tvoga vrata
udomila svoj hladni dah
I tvojim vrelim pogledima zalila
trenutni zaborav u sjećanjima
pustivši mislima da ti oslikaju korake
u modrini prolazećeg jutra
I riječi koje mi teku sa usana
žubore hladnoćom i peku svojim
pakosnim nakanama
Pokušavam ih zaboraviti ne lomeći ih
između naših dodira
Zazivam nebo neka pokupi pred
mojim pogledima sve zastore bijelih oblaka
Neka izrone sunčeve tople ruke i
zagrle hladnoću moga srca
Neka mi toplina tvojih pogleda
rasprši sve slapove čežnje kako bi rijeka
neizgovorenih riječi iznova potekla
kroz vijugave ceste naših vena
dodirnuvši nam hladna srca toplinom
željene ljubavi