Krošnjama tvojih dodira

Jutros je rosa pobjegla
našim mislima
I ne slutimo trenutak
kad sunce izranja iz njedara
Poslije vrelih slapova ludila
možemo ubirati
nostalgičnu misao sjećanja
i oviti se njenim
genima
Ostavit ćemo neke mrvice
sanjarenja
Neka se noćašnje zvijezde
naslađuju
našoj mudrosti
I kad zaspim u krošnjama
tvojih dodira
Ne zaboravi
kako će i sutrašnji dan
rositi
mojim mirisima