Zlokobne munje

U noćašnjim munjama kao da je
nebo izrodilo sav gnjev sijući
ubojite strijele po nabreklim
vodama
Lomeći svoje ognjene leptire po
ispruženim kosama zreloga žita
Ne mareći za vapaje ustrašenih
smrtnika
I uvijek kada nebom plešu
razuzdane munje skrivamo se
duboko iza plašta božanske
lepeze
ne bi li barem vršcima misaonog
pokajanja
dotakli mu Srce
A onda uljuljani na čahuri tankih
naslaga vlastite kušnje
Na ognjenim slapovima neljubljene noći
otvorenih očiju sanjamo kako se
zlokobne munje
pretvaraju
u vile čarobnice