Na svilenim plahtama noći

Naše je nebo izrezbareno
zvijezdama
I ne trebamo žaliti što će sve
zvijezde ostati usidrene na
čipkastom pokrivaču noći
Samo ćemo jednu
ukrasti nebu i ugasiti joj
ljepotu u podatnim njedrima
vjetra
da bismo se do jutra mogli
besramno okupati u golotinji
Evine strasti
I probuditi se kao sasvim
normalna bića kojima krivnja
ne izgara na licima
sa ugašenim cvjetovima u
plavetnim očima
Ne tražimo oprost zbog grješnih
sanjarenja
na svilenim plahtama noći