Zanosnoj igri vjetrova

Kad nježnim riječima oslikam
zanos tvojih očiju što
ranjavaju me plavetnilom
I kad u mislima ostavim
nedirnutu sebe tvojim rukama
Kad na livadama mašte zaplove
ti koraci
I usnula noć zadrhti uzbuđena
posijanim poljupcima u
našoj stvarnosti
Vjetar će nam razlistati
igužvana sjećanja
I opet ćemo dahom zrcaliti
svoje oči u njima
Ispijati čežnju zaspalu
u srcima
Beskrajno izgarati na upaljenoj
vatri usana
Stopiti se sa rijekom žudnje
što prolazi nam tijelima
Zadrhtati poput iskidanih latica
u zanosnoj igri vjetrova