Neubrane ruže

Zaustavimo krivudave rijeke
sjećanja
što teku nam venama
U praznom koritu beskišnih
dodira
ulijmo tople vrčeve nade
I kad dozriju sve riječi
ljubavnih soneta
Zalijmo nova buđenja
koracima sreće
Ako nam se ugasi ustreptala
misao
strasni nas poljupci neće
prekriti u hodu
Ostat će pognutih glava
neubrane ruže
kažnjeni svjedoci
skrivenih pogleda zagasitih
krijesnica u nama