Žeđ za rasutim poljupcima

Straše me koraci mraka što
nečujno klize kroz vrijeme
I drhtavi glas koji se uzalud
opire okovima starenja
Nitko da zaustavi ubrzani ritam
pobrkanih misli što lome se
ne stigavši do obećanih visina
traženja
Drhturi zanos raspršene mašte
isklesan iskricama nježnosti
Uokviren čulima podatne čežnje
Samo su neki pakosnici prije nas
pobrali sve skrivene riječi prostrte
utabanim stazama čekanja
ne ugasivši žeđ za rasutim
poljupcima
što lagano umiru bez nas