
Darujem se noćas kroz
ustreptale misli zvijezdama
Poljupcima noći prekrivam
sve staze do užarenih visina
strasti
Uzavrela krv struji kroz nabacane
riječi kojima me želiš slomiti
Ne dam se vjetrovima ljutnje
što teku sa usana
I ne marim što me zapljuskuju
kapi ledene kiše sa trepavica
Ne bole me ni tragovi tuđih koraka
što gaze mi po uspomenama
Samo ponekad osjetim u dubini
srca dah tvojih misli
I iznova se slomim
u čežnji za tobom