Čežnjom oka

Vjerovat ću kiši kada lije niz
prozorska stakla
Kako kapima svojim besćutno
nakapa ništavilo prolaznosti
I mokrinom briše svu prljavštinu
sa slika uokvirenih spoznaja
Vjerovat ću jutru kad se još mamurno
od pijanstva noći gnijezdi između
naših trepavica
A vrijeme tako sporo odmiče
sa svoga trona
Vladari smo neba kamo uzdižemo
sklopljene ruke
Čežnjom oka loveći pomahnitale
oblake iznad naših glava