Dani kruha

Tisuće i tisuće zlatnožutih listova, poput snježnih pahulja, prekrilo je debelim sagom cijeli park u središtu moga grada. Ugodan osjećaj jesenje idile plovio je cijelim gradom. Tog je dana jesen mirisala mirisima zrelog grožđa, žutih i crvenih jabuka, tek ubranih kukuruza s njiva poljodjelaca, žutih mirisavih dunja i drugog voća.

Ali miris kruha, onoga domaćeg, ispečenog srcem i dušom naših baka, miris koji podsjeća na bosonoga djetinjstva, na zelene livade, na kojima su ostali svi razigrani dani – taj miris blagodati punio nam je milinom radoznale oči i plijenio nam srca ljepotom.

Toga dana (dvanaestog listopada) moj grad je blistao ponosom zbog časti koja mu je odlukom Vlade Republike Hrvatske pripala. Nova Gradiška bila je domaćin središnje proslave Blagovanja kruha za cijelu Hrvatsku. Najbolje škole na svojim domaćim danima kruha, iz svih županija Hrvatske, bile su sudionice u mome gradu.

To nedjeljno jutro započelo je kišom kao da je jesen htjela pokazati sav svoj raskoš promjenjive jesenje simfonije. Procesija koja je pošla ispred crkve sv. Terezije, pa okolo parka, na početku je bila orošena kišom, poput Božjeg blagoslova, ali putem nas je kiša napustila. Tada je sunce svoje zrake rasulo gradom i zasjenilo tamne oblake. Odahnuli smo sretni pomislivši: Hvala Ti, Bože, na ovome daru!

Sve vrijeme dok je procesija išla prema crkvi Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u pratnji s našim požeškim biskupom Škvorčevićem te župnikom Jurakovićem, kape-lanom Pavlom, te mnogobrojnim visokim uzvanicima grada, županije i republike prolazili smo pored štandova poredanih uzduž parka na kojima je bio sav raskoš blagodati kruha. U crkvi B. D. Marije započela je misa zahvalnica za plodove zemlje. Bili smo ponosni što su našu crkvu i cijeli grad mogli vidjeti svi stanovnici Hrvatske na Prvom programu HTV-a. Tako smo s ponosom uživali zbog ljepote naše crkve koja se još uvijek obnavlja od rata i od godina. Nekad razarana Nova Gradiška danas je blistala ljepotom i dobrodošlicom.

Negdje oko četrnaest sati, kada su već bili proglašeni pobjednici, odnosno nagrađene škole, poslije koncerta prekrasnih novogradiških mažoretkinja, uz pratnju limene glazbe, kada su skoro svi štandovi bili uredno zatvoreni, jesen je ponovno zaplesala svoj ples kiše, praćen grmljavinom i olujnim nevremenom.

Činilo nam se kako je jutros Gospodin odgurnuo zavjesu od kiše kako bi se skupa s nama radovao blagovanju svoga kruha i evo sada, na samom kraju, ponovno navukao zavjesu od kiše.

Neka je, neka pada, jer jesen je bila zlatna i sunčana kada je trebalo, kada smo je takvu željeli.

Hvala Ti, Gospodine, za sve vrijedne ruke koje nam ispekoše čarobne kruhove, koje smo na trgu u našem gradu, u mislima s Tobom, blagovali.

Hvala Ti za ljepotu sunčanih sati dok je trajao blagoslov kruha. Hvala Ti što moj grad u danima Božića još uvijek s ljubavlju sanja sve drage ljude koji dođoše s mirom i ljubavlju u moj lijepi grad!