Molitva za redovnicu

Ako mi noćas misli nemirom zadrhte i zažele ostati u zagrljaju nebuđenja, ako se u pogledu rodi ona suza iskonska, ona rosa biserna kojom iz srca izlaze svi mostovi boli, umjesto praznine srce se ispunja ljubavlju Njegovom i milinom dodiruje neke duboko skrivene dane, nikad zaboravljene godine. Tada ne boli ni suza u oku, ni tuga u srcu jer uvijek će biti sjećanja živih svjedoka i lijepoga i tužnog života.

Zato je tu s. Irena, draga, tiha, nasmijana, požrtvovna, ispunjena zavjetima, predaje se Kristu, Spasitelju svijeta. Zbog nje ja noćas riječima ubirem sve kamenčiće sjećanja kojima je do sada zidan njezin životni put čija se staza prostire sve do Isusa.

Prije dvanaest godina došla je u naš grad, u našu župu da bi, sve do danas, s ljubavlju vodila domaćinstvo u župnom stanu gdje sve odiše čistoćom, gdje su njezine spretne ruke neumorne u radu. Sretna je što radi jer i srcem i dušom spremna je na žrtvu, na bezbrojne molitve, na pomoć drugima,gdje sebe daje tražeći u svakome onu i najmanju nit vjere, koju će njezino iskreno srce, blagoslovom i zagovorom u Isusu, zapaliti vatrom neugasle vjere i ljubavi za Gospodina i ta će vatra zauvijek gorjeti u srcima probuđenih.

S ponosom s. Irena sjeća se svojih dragih i pobožnih roditelja koji su je molitvama pratili na odabranom putu; sjeća se i svog strica Marka, isusovačkog brata, koji je zdušno molio za ostvarenje njezinih želja i snova. Ali, jedno sjećanje, ne tako davno, neće nikada biti izbrisano iz njezina srca.

To sjećanje je ovjenčano tisućama izmoljenih krunica, zaliveno toplim suzama za svakog poginulog, za sve ranjene mladosti, za razaranu Novu Gradišku, za dragu Domovinu koju su memilosrdno ubijali. Ali te, uzdrhtalih usana izmoljene krunice i bezbrojne molitve koje su sve vrijeme ratnog ludila, poput rijeke, tekle iz njezina srca kao i sve molitve svijeta za prestanak ratnog ludila u Hrvatskoj, bile su najsjajniji dragulji čije je blještavilo istine zasjalo i u Srcu Njegovu, te smo dobili nadnaravnu snagu i ljubav za praštanje, za podnošenje svih strahota s kojima smo tada bili suočeni.

Jer, samo s Tobom, Gospodine, utjelovljeni u Tvojim molitvama, zagrljeni Tvojim blagoslovom, ljubljeni Tvojom ljubavlju mi smo prošli sav pakao rata. I zato, od srca Ti hvala za s. Irenu koja za posvećenje svoje duše Tebi vjerno služi, koja Tebe ,Gospodine, slavi pjesmom, koja se iskreno moli za one što ne znaju oprostiti da ipak oproste, da se svi poštuju, da svi žive samo ljubav, jer njezine riječi – »Dragi Bog nas krijepi i daje nam snagu samo uz molitve!« – oživjet će u svakome od nas ako i na trenutak tražimo i slušamo Gospodina očima i srcem s. Irene.

Moje misli noćas više ne plešu, smiraj je u meni jer sve odiše tišinom, sve je utkano riječima, ostavljeno uspomenama. Samo se molim, u Gospodina uprtih očiju, za još, još, još, ovako dragih, požrtvovnih, skromnih, punih ljubavi, kao što je s. Irena, na Tvome putu, Gospodine. Iskreno se molim za sve sestre koje će Ti već sutra srcem reći – DA!