Ne biram kamenčiće sjećanja kojima bih
te danas gađala i ne pokušavam ukrasti
biser jutarnje čarolije sa tvoga lica
Samo te želim izmrcvariti cjelovima
radosnih dodira izbaciti te iz kolotečine
svakidašnjih obreda
Očima mjesečeve raskoši zaviriti u
tvoje nedirnute livade razlistanih snova
Utopiti se sasvim obična u tvoje
razigrane dlanove
zbunjena znatiželjnim svjetlima
ispod tvojih trepavica
Ako noćas umrem uzdrhtala u tvojim
mislima oživi me poljupcima tek
otkrivene strasti
U zamršenoj kosi nemirnih vjetrova
prostri sve naše tajne
Ne daj da mi pogled zaspi na stazama
nepoznatih uzdaha
Dok mi tijelo drhtavo izranja iz tvojih
dubina
I dok se dahom opijamo
sljubljeni u srcima