Recenzije: U krošnjama tvojih dodira

Nove pjesme Evice Kraljić snagom stiha i kompozicije pjevaju i pričaju o nemiru u ljubavi.

Prepličući zanosnu igru traženja, topline i snova ispunjava nam dušu i srca čežnjom.

Tražeći utjehu u stopama i pjevu ptica nada se poljupcima radosti.

Zajednički snovi i tišina su ono što nadahnjuje njene nemirne misli.

Pokušavajući zaboraviti hladne zagrljaje utapa se u ljepotama jutra.

Nadahnuće za pisanje Evica pronalazi u dahu treperave mašte i neobuzdane unutarnje strasti i snage duha.

Svoju krhku svakodnevicu želi oplemeniti razigranim dodirima ljubavi poput krošnje što drhti na vjetru.

Utopljena u dlanovima ljubavi sniva nemire, boji se samoće i žudi za zajedničkom srećom.

Istovremeno se skriva ispod naslaga sanja bojeći se nemilih vjetrova života "uranjajući svoj pogled u prekrasne dubine tvoje zbunjenosti".

Drhti, skrivajući se u dubinama njegove duše, jer nemir vlada u njenim mislima.

Snažno želi darovati sebe i vječno traži putove sreće.

Iako je svjesna svoje slabosti nesebičnu ljubav pronalazi i poklanja u riječima, mirisima, zvijezdama, svitanjima, sjenama, snovima, uspomenama.

I kad ljubav prođe ostaju osmjesi zvijezda kao istina koju rasipa našim srcima.