Bojnik Jelen

Prekrasna ljetna noć rasprostire svoj crni veo iznad mog vrta rascvalog u ljepoti raznobojnih cvjetova. Slika idilična i romantična da za trenutak zadrži moje uznemirene misli i očara me svojom postojanošću. Zašto nemir u meni kad nas već više od dva mjeseca nježne ruke mira uspavljuju u voljenom krilu zapadne Slavonije?

»Bljesak« koji je tako snažno zasjao nad tisuću puta oplakanim ognjištima, nad ruševinama djetinjstva, neće nikada više biti ugašen, jer iz dana u dan ognjišta i nove domove ljubavlju tkaju ruke vrijednih majstora. Niče iz ruševina moja zapadna Slavonija, vraća se smijeh djece i ljubav donedavnih prognanika. Potpuna sreća za osjetljivo srce poput mojega koje već godinama iskreno oplakuje sve ranjene ljude protjerane sa svojih ognjišta.

Ipak, ponovno sam uznemirena, ponovno strepim. Jedno novo poznanstvo unosi nemir u moju dušu. Nedavno, sasvim slučajno, na koncertu našega poznatog i dragog pjevača Zdravka Škendera, upoznala sam bojnika Jelena. Tamne, crne oči sjale su toplinom ljeta i zalutalog straha kad bi se sjetio Orašja i svojih hrabrih Jelena koji su željno čekali njegov povratak. Jer, u Orašju ne cvjetaju ruže mira, tamo je svaki trenutak ispunjen zaglušujućom bukom bombi i granata. U Orašju je još uvijek rat. A bojnik Jelen sa svojom brigadom je strah i trepet za četnike koji uzalud pokušavaju ubiti Hrvatsku u Orašju. On noćas strepi zbog njih, za svoje prijatelje, moleći dragog Boga da neprijatelji zaspu snom krvnika i ostave im malo mira i tišine. Sutra, već rano jutrom, bit će svi zajedno, jer čim završi koncert, on vodi Zdravka u Orašje, svojim bojovnicima.

Zdravko je divan, neustrašiv, ne boji se za svoj život, jer prava je hrabrost imati koncert na prvoj crti bojišta. Koliko je samo strepnje i pozornosti u Jelenovu čekanju. S koliko ljubavi on prati nježne Zdravkove pjesme. I u paklu rata, u kiši granata, bojnik Jelen je pronašao ljubav svog života.

Ona je bila tu uz njega i njegovo je srce to osjetilo. Trebala mu je Marija! Baš onakva kakvu ju je prvi put sreo. Divna, plavokosa ljepotica, sa srcem koje je od prvog dana rata kucalo za slobodu Hrvatske. Napustila je Zagreb da bi svoj život utkala u obranu voljene Domovine. Marija je Jelenovo rame, na kojemu u trenucima prividnog mira odmara svoje misli i gradi novi život za njih dvoje.

Kad rat završi... kad rat završi... I sve se uvijek vraća na isto, jer kad rat završi, za njih neće više biti iskidanih noći, Jelenova odlaska po zadatku i Marijina čekanja u molitvama i suzama. Bojnik Jelen, tek sada uz Mariju, zna kako je lijepo imati voljeno biće koje te čeka i dočekuje nakon teških i po život opasnih ratnih zadataka. On zna da će mu samo Marijina ljubav izliječiti sve rane, sve krhotine od granata koje su mu okrznule i ranile tijelo. Neke još uvijek nosi u sebi.

Zdravko završava svoj koncert, oprašta se od svojih prijatelja Branka i Goranke, te od svih nas koji ostajemo ispunjeni i obogaćeni spoznajom da smo večeras slušali jednoga zaista izvrsnog umjetnika zlatna glasa. Svi su spremni za odlazak u Orašje. Skela ih već čeka da ih prebaci na drugu obalu. Molim dragog Boga da sve prođe u miru, da ih noć štiti svojom tamom. Ali, uz Jelena i njegovu nesutrašivost znam da će sve proći dobro. Ja i Marija izmjenjujemo adrese i, jednom, kad rat završi, znam, srest ćemo se ponovno.

Prekrasna ljetna noć, puna cvijeća i tišine, i ja u njoj, zaogrnuta plaštom mraka, uljuljana pjesmom vjetra, na krilu moje Slavonije, s mislima koje putuju daleko, u Orašje, mojim novim prijateljima, želeći im svaki dolazeći dan pun sreće, ljubav okrunjenu zamamnim mirisom mira, posutu Božjim blagoslovom, darovanu bojniku Jelenu, Mariji i svim bojovnicima Orašja.