Evica Kraljić - Između dodira i snova - Tri sobe

Ustajem iz postelje u Prvoj sobi opterećena
snovima što mi još leže na jastuku i vuku se
iza mene kotrljajući se među mojim
koracima
Blijedo jutro uzalud prodire ispod
dignutih trepavica gdje svakodnevno
utapam strah od novih svitanja
O kad bi ostao isti trenutak zanosa dok
dahom dodirujem sjene svjetiljke
na bijelome stropu
I kad se ne bi istodobno rasplinuli svi
mjehurići žudnje u okvirima oslikanih
portreta ostala bih tu skrivena za vječnost
Izlazim iz Prve sobe ostavljajući zgužvanu
postelju neka nitko ne pronađe u njenim
naborima kilometre neistrošene nježnosti
Bosonoga ulazim u Drugu sobu gdje mi
stopala ljube hladni i već izlizani parket
Još uvijek u svilenoj spavačici spuštam se
na plavu fotelju
Na malenom stoliću ispred mene u prozirnoj
staklenoj posudi dvije su naranče
Jučer mi je brbljavi trgovac sa crnim brčićima
nudio još dvije a ja sam ga tvrdoglavo odbila
U narančama su vitamini - rekao je
A vama su potrebni ... baš vitamini - nastavio je
važući naranče
Promatrala sam ga dok je uzimao novac iz mojih
ruku pitajući se kako se osjeća žena kad je trgovac
naranača ljubi crnim brčićima
Uzimam jednu od dvije naranče jer jutros su
mi baš potrebni vitamini
I gle jedna je od dvije naranče s jedne strane trula
I druga od dvije također
Da sam jučer poslušala trgovca naranača sada bih
imala veći izbor
Skupljam nabore svilene spavačice i na prstima
vraćam se u Prvu sobu
Moja ljubav i dalje spava na izgužvanim plahtama
Zrakom mu plešu slatki uzdasi dok mu očima
ljubim duge trepavice
Svilena spavačica klizi na pucketavi parket
Uvlačim se u njegove snove
Ruke mi mirišu po trulim narančama
Nema potrebe da ulazim u Treću sobu

Uvrštena u zbirku najljepše lirske poezije - ERATO 04