Evica Kraljić - Između dodira i snova - Probuđena svitanja

U mirisima opojnih sanjarenja
utopili smo znatiželjne oči
Uzela nam noć iskru
nadahnuća
Izgubili smo sebe na stazi
nepovrata
Zatvorili prozor ispred mjesečevih
dodira
Sada nas kažnjavaju
zagasite zvijezde
ljubeći neke tuđe misli
Drugima noć baca pod noge
svoje strasti
Mi
ostajemo zarobljenici tame
uzalud tumarajući po njenim
dubinama
Vjetar nam pokosio
probuđena svitanja u
srcima