Evica Kraljić - Između dodira i snova - Rumenom zalasku večeri

Mrsio nam vjetar riječi sa usana
Ugasio se dan na našim dlanovima
Pokisli nam pogledi rasprostrti po
livadama
Strast naših tijela nebo je
zaboravilo
Ne ljuljaju se uspomene na
granama buđenja
Koraci nam gaze neke nepoznate
daljine
Uzalud smijehom zaustavljamo
razbješnjele munje
U rumenom zalasku večeri
sakrivamo drhtave ruke
Ples prepoznatljivih laži
nastavlja svoje ludilo