Evica Kraljić - Pokošeni cvjetovi - I nebo je plakalo...

Kad se dogodi radost, srce ti od miline zadrhti, ruke ti nježnošću zagrle svijet, oči se kupaju u beskrajnim jezerima sreće. Tada ti misli plove zvjezdanim stazama čekanja dragog bića, otvaraju ti se rajska vrata vječnosti i otapaš se lagano u bisernom sjaju nebeskih suza.

Ali, kad se iznenada dogodi rastanak, kad nečiji odlazak poruši sve trenutke radosti, kad se krila tuge rašire nad gradom, tad osjetiš bolnu prisutnost odlaska.

A bio je s nama punih deset godina, ulijevao u naše prazne duše dio po dio Isusove ljubavi, darivao nas svojom smirenošću, riječima topline i beskrajne utjehe. Od nas je načinio vječne lutalice, gladne Božjeg milosrđa, ispunjene blagoslovom jutarnjih molitava. Rađali smo se iznova oživljeni poslije njegovih smirujućih seminara u kojima nas je zalijevao ljubavlju dragog nam Isusa Krista, pokazao nam dubine Božjeg Srca u kome je za sve nas uvijek bilo mjesta jer to Srce nas je čekalo, jer to je Srce pripadalo uvijek nama.

On, naš dragi župnik, svojom dobrotom, svojim riječima utjehe i nade vodio je nas izgubljene, nas grešne, nas osamljene, nas zalutale, vodio nas je k Isusu, Spasitelju, prijatelju; jednostavno, darivao nas je nesebično Isusovom ljubavlju.

Danas odlazi! I nebo plače... Crni oblaci nadvili se nad gradom kao da će ga uništiti olujnim nevremenom. Bože, kako se bojim kad oluja pleše svoj stravičan ples i kad munje zlokobno paraju nebo. Pljušti kiša u svom najjačem ritmu, lome se grane drveća, urla vjetar u svom razuzdanom naletu.Ovo je tužan dan za odlazak, slika koja će ostati u srcima uvijek žalosna. Nas župnik odlazi u novu župu, u Brdovec. Zbogom, crkvo Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, zbogom, Nova Gradiško, grade lijepih uspomena i divnih vjernika... Znam, te riječi su negdje duboko u njegovoj podsvijesti, pramičkom tuge i žalosti natopljene zbog odlaska.

Početkom ljeta darovao nam je kapelicu sv. Vida u Maloj, položen je kamen temeljac za izgradnju kapelice u bolnici. Osnovao je službu Caritas koja uz pomoć humanih ljudi svesrdno pomaže prognanicima i izbjeglicama i svima onima kojima je njihova pomoć potrebna. Bezbrojne je molitve rasuo po bojištima i utjehu donosio ranjenima. Pokapao je poginule i pod kišom granata zazivajući Božji blagoslov i prestanak ratnog ludila. To je samo mali dio dobrote koju je učinio posljednjih godina. Pored tuge koju osjećamo za njim, sretni smo što smo ga imali, što smo ga poznavali, što smo ga mogli slušati na misama, susretati na ulicama, družiti se na seminarima.

Hvala Ti, Bože, što smo imali tako divnog župnika koji je u našim srcima posijao sjeme Isusove ljubavi, koje će uvijek klijati i rasti i davati se drugima u dobru i u zlu. Hvala Ti, Bože, za sve godine koje nam je darivao vodeći nas Tvojim stazama.

Danas je nedjelja, prva nedjelja nakon župnikova odlaska. Odlazim u crkvu na jutarnju misu, puna strepnje i znatiželje. Kako će proteći misa bez našega dragog župnika? Da li će naš novi župnik riječima Isusa Krista osvojiti naša srca? Svi smo znatiželjni, uznemireni, sumnjičavi... Počinje misa. Novi župnik, pomalo plahovito, započinje svoju prvu misu u novoj župi. Riječi teku. Dopiru do srca, dodiruju nas blagoslovom... i toplinom... i dobrotom...

Zbogom, dragi naš župniče Andrija. Sjećanje na Vas uvijek će biti lijepo i bolno. Vi ste sada u drugoj župi i Srce Isusove ljubavi poklanjate drugim vjernicima. Zalijte ih molitvama i dobrotom kao što ste nas godinama zalijevali. Mi smo sada čvrsti, spremni da zavolimo našega novog župnika, Matiju, koji nas već dariva Božjim blagoslovom i čija smirenost osvaja naša srca.

Hvala Ti, Bože, još jednom za našeg Andriju koji je otišao iz našeg grada ispraćen našim i nebeskim suzama. Hvala Ti, Bože, za novog župnika, Matiju, kojeg si nam darovao, jer osjećamo da je njegovo srce ispunjeno Tvojom ljubavlju i da su naš grad i naša župa dobili ponovno dobrog i divnog župnika koji će nas srcem punim ljubavi voditi Tvojim stazama.