Evica Kraljić - Pokošeni cvjetovi - U znaku obnove

Nova Gradiška, ranjavanja i razarana, opet živi zasjavši sada u ljepoti izgradnje i obnove. Hvala Ti, Gospodine, za svaku ruku koja obnavlja moj grad, za svaku pomoć koju su ljudi dobra srca iz cijeloga svijeta poslali u moj grad. Evo, ovih se dana obnavlja izvanjski dio crkve Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije. Za koji mjesec naša će crkva zasjati lijepa i ponosna, a mi vjernici, u mislima s Tobom, bit ćemo sretni što smo Tebi uljepšali dom, a sebi stvorili odmaralište za ugodne trenutke druženja s Tobom.

No, ne događa se samo materijalna obnova u našemu gradu. Ovoga se ljeta, Gospodine, dogodila i prekrasna duhovna obnova! Cijeli je grad te nedjelje – bilo je to prve nedjelje u srpnju – bio na nogama. Srce nam je kucalo radošću, duša nam je sjala prepuna Tebe. Zahvaljivali smo Ti na ovom danu, na daru koji si nam darovao.

Svojom si ljubavlju taknuo srce jednog dječaka koji nije ostao ravnodušan na Tvoj poziv. Dražen je rođen u Novoj Gradiški. Vjeru u Tebe, Gospodine, spoznao je još kao dječak od svojih roditelja kojima je vjera bila i ponos i ljubav, životom posvjedočena.

Propovjednik je nadahnuto govorio o našemu mladomisniku, a gledajući koliko je ljudi bilo pred crkvom, uskliknuo je; »Nisam znao da u Novoj Gradiški živi toliko mnogo ljudi...« Na žalost, prošlo je trideset i sedam godina otkako je služena posljednja mlada misa u našemu gradu, u ovoj župi. Žalosno je to, Gospodine, ali sretni smo zbog Dražena koji je prvi prekinuo te duge godine čekanja, pošao putom duhovnog zvanja i poželio da se više ne čeka tako dugo do sljedeće mlade mise u Novoj Gradiški.

Dražen se 1990. našao na Katoličkomu bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Duhovnik mu je puno pomogao u duhovnom smislu upoznavši ga kroz razgovore sa sjemeništem i sa svim tajnama svećeništva. Jer, Dražen nije prošao redoviti put sjemeništa.

Prethodno je završio dva razreda srednje škole u Novoj Gradiški, a potom dva razreda u Ivanić-Gradu. Poslije završene škole proveo je godinu dana u bivšoj armiji, zatim dvije godine na platformi za istraživanje nafte i plina.

Puno duhovnog zvanja »pokupio« je od prijatelja svećenika i kapelana s kojima se družio godinama, kojima je Dražen neizmjerno zahvalan na svemu što su učinili za njega, što su ga podržali na putu kojim je krenuo...

Toga dana cijeli je grad disao za Dražena, svi su mu poželjeli samo sreću, a on je sve darivao svojim blagoslovom. Dugo ćemo pamtiti nedjelju i Draženovu mladu misu, dan koji si nam, Gospodine, darovao, dan kada su nam srca osluškivala nadahnute Draženove riječi jer njegovo je srce s Tobom, Gospodine!

Osjetio je Dražen bezbroj puta Tvoju ljubav, ali osjetio je 1991. godine i sav pakao rata na prvoj crti u Goricama. Tamo se branila njegova Nova Gradiška, tamo se branila njegova domovina. S ponosom spominje Spomenicu Domovinskoga rata jer Hrvatska je tada trebala svoje hrabre sinove da je brane i čuvaju.

Hvala, hvala Ti, Gospodine, za velečasnoga Dražena! Neka ga Tvoj blagoslov prati gdje god bio da mu Ti uvijek budeš nadahnuće, vječna molitva koju će radosna srca darivati nama vodeći nas sretne k Tebi...