Evica Kraljić - Pokošeni cvjetovi - Kćeri Božje ljubavi

Postoje ljeta koja se ne zaboravljaju, koja se vječno pamte, koja svojim postojanjem ostaju duboko u nama, pokrivena velom nezaborava. Postoje ljeta koja nam u život unose neke sasvim nove spoznaje, koja nam daruju prekrasne trenutke i ljepote i osobne istine da nije sreća samo ono sudbonosno DA! koje izgovaramo na vjenčanjima poklanjajući svoja ustreptala srca biću svojih snova.

Jedno takvo ljeto, ljeto koje ja osobno neću nikada zaboraviti, dogodilo se 5. kolovoza ove godine u prekrasnoj crkvici na lijepom brežuljku u Granešini kod Zagreba. Kćeri Božje ljubavi, lijepe, mlade, s anđeoskim sjajem u očima, osmijehom potpune sreće, pjesmom u slavi Gospodinu, prolazile su sredinom crkve u Granešini, prema svetom oltaru, u Tvoj zagrljaj, Gospodine. Ona radost koja je iskrila na svakom licu, onaj sjaj ljubavi poklonjene samo Tebi, Gospodine, one riječi izgovorene radošću srca, upućene samo Tebi – »Dragocjen si u mojim očima, vrijedan si i ja Te ljubim« – sve se toga dana spajalo u jedno veliko srce u kojem su svoje mjesto našle sve ove divne sestre, na Tvojim grudima, Gospodine, naslonjene.

Prvi put, zahvaljujući Trojedinom Bogu, koji ih pozva da mu služe kao kćeri Njegove ljubavi, čisto, siromašno i poslušno, prvim svetim zavjetima u crkvi u Granešini, Tebi su se zavjetovale sestre Karmela, Anita, Gabrijela i Lidija. Ja sam tada s ponosom uživala slušajući te anđeoske glasove zavjetovanja zahvaljujući dragoj s. Karmeli koja me pozva na ovaj sveti čin zavjetovanja.

A ona, prepuna Tvoje ljubavi, Gospodine, tu je iz moga kraja, iz moje ravne Slavonije. Možda je na samom krštenju bila predodređena za ovaj poziv jer njezin krsni kum bio je o. Branko koji je tada službovao u župi Zapolje te u njezino srce ulio prve molitve. Samo osoba poput Karmele, onako vedra, nasmijana, vesela, koja svuda oko sebe donosi radost, neki dragi mir, pogotovu u našim dušama, u kojima je ovaj rat ostavio svoj vječni trag, može biti Tvoja službenica, Gospodine. I Karmela je pošla na put k Tebi, Gospodine, ponijevši sa sobom onu jezivu glazbu granata, teška razaranja Nove Gradiške, sve strašne slike jednoga zlotvorskoga ratnog ludila.

Upoznavši Karmeline roditelje, bila sam zadivljena radošću i ponosom te ljubavlju koja im je sjala u očima što im je jedna od kćeri odabrala put Božji, život za Gospodina i za sve druge kojima je potrebna riječ Božja, a sami je još pronašli nisu. S osobitim zadovoljstvom divila sam se njezinim sestrama i braći koji su također s neskrivenom radošću i ponosom pratili svoju sestru na odabranom putu. Tu je bila i s. Dubravka, provincijalna glavarica, koja je s pravom bila ponosna na sve svoje Kćeri Božje ljubavi!

Svi smo bili dirnuti kada su svoje doživotne zavjete polagale sestre Blanka i Katarina. A kada je četrnaest sestara, čiji su se glasovi poput anđeoske glazbe širili crkvom, obnavljalo svoje privremene zavjete, koji se obnavljaju svake godine, pet godina do doživotnih zavjeta, vjerujem da su svi nazočni u crkvi, poput mene, srcem zahvaljivali dragom Bogu za ljepotu i značenje ovog trenutka.

A ljepotu, onu čarobnost ovog događaja, ovjekovječio je svojim nadahnutim govorom i hvarski biskup mons. Slobodan Štambuk kao i gosp. Mijo Pavlaković, ponosni župnik crkve u Granešini, koja je danas bila nadahnuće neskrivenih suza i blistave sreće koja je sjala iz srdaca i duše svih sestara nakon položenih zavjeta vječne ljubavi Božje.

Ako večeras netko zaroni u more sjete, ako mu duša bude taknuta riječima bola, ako se u očima pojavi tračak neke skrivene krivnje, neka se sjeti sestara Kćeri Božje ljubavi jer njihova srca kucaju za sve nas, zalijevaju nas molitvama, dobrotom i plemenitošću krče neprohodne staze do Isusova srca za nas koji ga ne znamo pronaći sami, koji se ne znamo radovati pruženoj sreći. Isus je ljubav koja se nesebično daruje! Otvorimo srca Kćerima Božje ljubavi, lakše ćemo stići do Isusa...