Evica Kraljić - Pokošeni cvjetovi - Milosrdnice u mome gradu

Kako je lijepo, čarobno, nadasve ljudski kad srcem možemo zahvaliti za nešto dobro, plemenito, za nešto što ostavlja svoj neizbrisiv trag, stazu dugačku stotinu godina, nanizanu molitvama, riječima utjehe.

Sve posijano srcem, zalijevano blagoslovom,darivano glazbom anđela, ovih je dana bilo prostrto pred naša srca ; naše su oči uranjale u lica dobrote, poniznosti, darivanja sebe. Ubirali smo osmijeh srdačnosti, istinske ljubavi, živjeli Tvoje dane, Gospodine, u njihova srca tihom srećom usađene. Toga si se dana, u glazbi i pjevu tih nesebičnih duša, zauvijek nastanio u sva srca gdje će Tvoj dom uvijek imati otvorena vrata za sve zalutale i izgubljene.

Davne 1897. godine, dok su snježne pahuljice poput razigranih leptira letjele nebom i dok su po drveću ostavljale svoje cvjetne čarolije, u Novu Gradišku stigle su prve sestre milosrdnice, drage, požrtvovne, spremne za svoj plemeniti rad. Sve do 1951. radile su u našoj bolnici, ulijevajući bolesnima nadu za ozdravljenje darujući ih molitvama, vodeći ih u radosti Isusove ljubavi. S osmijehom koji se nije gasio na usnama, s pogledom iz kojeg je zračila neopisiva utjeha, sa srcem u kojem je Gospodin imao svoj dom, bile su spremne sate i sate bdjeti nad životima teških bolesnika i anđeoskim šapatom upitati bezbroj puta : Kako ste? Da li vas boli? Možete li spavati? Trebate li što?

Zahvaljujući sestrama milosrdnicama, od godine 1932. pa sve do godine 1950. u Domu sv. Vinka u Reljkovićevoj ulici otvoren je vrtić za djecu. Sestre su se s ljubavlju brinule za svu djecu koju su roditelji njima povjeravali na čuvanje.

Također, u istom Domu događale su se i mnoge kulturne i kreativne aktivnosti.

Učili su se jezici, zatim glazba dok su vrijedne ruke izrađivale raznovrsne ručne radove. Poslije tadašnjega ratnog ludila, sestre su istjerane iz svoje kuće u kojoj je bilo utkano mnogo ljubavi i odricanja za druge. U manjem broju sele se u župni stan gdje nastavljaju svoj rad u crkvi, vode liturgijsko pjevanje - crkveni zbor.

Sestre i danas u našem gradu poučavaju mnogobrojnu djecu vjeronauku pripremajući ih s ljubavlju za svete sakramente. Sebe daju u cjelosti živeći za Isusa, radujući se poput Isusa za postignute uspjehe svakog pojedinca, za svaki novi dan koji započinje Božjim blagoslovom.

I danas smo zahvalni svim sestrama koje se nalaze u našem gradu, koje nas uče i vode stazama Božjim, koje nas svojim molitvama i riječima približuju Srcu Isusovu.

Bože, hvala sestrama koje su se žrtvovale brigom i razumijevanjem za sve bolesne, ostavljene i siromašne. Hvala sestrama koje su danas ovdje, koje ostaju s nama, kao i svim budućim sestrama koje će jednog dana boraviti ovdje.

Hvala zboru i orkestru ženske opće gmnazije Družbe sestara milosrdnica iz Zagreba koje su svojim evanđeoskim pjevom i glazbom uveličale ovu svečanu obljetnicu u crkvi Bezgrešnog začeća BDM.

Ovaj zapis o svečnoj proslavi obljetnice sestara milosrdnica završit ću svojim stihovima iz pjesme posvećene tim dragim bićima koju sam im poklonila čitajući je na svetoj misi: