Evica Kraljić - Između dodira i snova - Skrivena između tvojih dlanova

Iskidane niti sunčevih cjelova još uvijek
podrhtavaju na mome licu
Iznova jutros listam zaboravljene
stranice pohabanih sjećanja
Možda mi srce zadrhti okupano
mirisima tvojih pogleda
I možda iz dna duše progovore zatomljena
svitanja i oslikaju tragove dragih stopa što
zlate se u mutnim lokvama isplakane kiše
Ostat ću skrivena između tvojih dlanova
ne saznavši tajnu zaljubljenih čempresa
Na prostirki klimavih riječi ljuljat će se
iznemogle zore roneći u dubine
osmišljenih sanjarenja
I kad me preklinju vjetrovi da ne zaboravim
svitanje duše
Sakrit ću se ispod naslaga razorenih
zidina tvojih i mojih sanjarenja
Nedorečenim stihom pokriti sva grešna
buđenja
Uploviti u dubine tek izniklog jutra
Sačuvati sve prostore zajedničkih koraka
Skloniti srce od nemilosti vjetrova
Uroniti uzburkanim mislima
u svakodnevni ples znatiželjnih
pogleda