S buđenjem proljeća
i ja se budim
Osjećaj života
poput rijeke
izvire iz svih
pora tijela
Krhko zelenilo
do jučer golih
stabala
dušom se razliježe
I prvi cvijetak
kukurjeka
zatreperi osmjehom
Radosna drhtim
za snopovima
sunčeve raskoši
U srcu mi vrišti
tisuću boja
nerascvalih
ruža
Odustani
od skidanja zvijezda
sa nebeskih
akvarela
Od slanja cvjetnih
mirisa na
pogrešnu adresu
Odustani
od traženja sebe
ispod mutnih
slapova neistine
Istoči se
u čašama zatomljenih
želja
Nek ispiju te
grimizni zastori
prolaznosti
Uroniti u plavetne
boje neba
I kistom vjetra
razbacati oblake
Poravnati krivudave
treptaje dana
Pomiješati se sa
ljepotom
plavih zumbula
Udahnuti modrinu
jutrima
u kojima se ptice
ljube
Razliti srce
iznad plavih cvjetova
nezaborava
Ostavi iza sebe
ples nebeskih zvijezda
Korake mjesečevih sjena
da luduju u zrcalima
rijeka
I pođi u zagrljaj
raširenih daljina
Uronjen u drhtaje
iščekivanja
I ostani na obalama
tišine
Zaokupljen mislima
o meni
Kotrljaju se zrnca
treperavih sjena
ispod koraka
nepoznatih stopa
Ostaju tragovi
neispavane noći
na trepavicama
žuborećih rijeka
U osmijehu
prvih zvijezda
zrcali se uzdah
nerođenog dana
i sasvim nevidljiv
drhtaj godina